Legende o imenu Zlatibora

Sve do polovine 19. veka prostor današnjeg Zlatibora nosio je naziv Rujno (po cvetu Ruj) i administrativno je pripadao Rujanskoj knežini. Tek od polovine prošlog veka naziv Rujno u zvaničnim spisima zamenjuje naziv Zlatibor. O tome kako je Zlatibor poneo „zlatno“ ime postoje tri legende.

Prema jednoj legendi, smatra se da je planina dobila ime posebnoj i veoma retkoj vrsti belog bora koji u jednom delu godine umesto zelenih, ima četine zlatno žute boje. Da nije reč samo o legendi, dokazuje činjenica da je ovaj bor zaista pronađen je u zlatiborskom selu Negbina. Botanički je ispitan i priznat kao posebna vrsta, latinskog naziva Pinus silvestris Variegata Zlatiborica. Zaljubljenici u zlatiborsku prirodu pokušali su da presađivanjem zaštite ovaj simbol Zlatibora od izumiranja, pa znatiželjni posetioci ovaj poseban „zlatni bor“ danas mogu videti u dvorištu ispred Turističke organizacije na Zlatiboru i u dvorištu biblioteke u Čajetini.

Druga legenda kaže da je Zlatibor nazvan po bogatstvu borove šume, koja je doseljenicima iz Crne Gore i Hercegovine bila glavni izvor prihoda. Koristili su ovo drvo za građu, ali su od njega pravili katran i luč, koje su prodavali u Šumadiji i Dalmaciji, i pošto im je bio glavni, a neretko i jedini izvor prihoda, imali su običaj da kažu kako je bor zlata vredan. U priči su ga uvek hvalili: „Zlatan je to bor!“.

Treće predanje kaže da je ime dobio po suvatima (pašnjacima) koji s jeseni dobijaju žutu boju, boju zlata. Kombinacija zlatne trave prošarane borovima, možda je doprinela da ova planina ponese ime Zlatibor.

Koja je od ovih legendi istinita procenite sami. Ili dođite na Zlatibor, možda ćete u pesmi borova čuti neku novu priču…